Medicina utemeljena na znanstvenim dokazima - EBM

.
SMK odgovara na Vaše kliničko pitanje! .

 

Medicina utemeljena na znanstvenim dokazima - EBM


Pojam “medicina utemeljena na znanstvenim dokazima” (engl., evidence-based medicine; EBM) označava promišljen i metodički pristup u postupku donošenja medicinske odluke i prijelaz tradicionalne paradigme kliničke prakse (koja se oslanjala na osnovna znanja o tijeku i prognozi bolesti, intuiciju i kliničko iskustvo) na novu paradigmu u kojoj kvalitetan medicinski dokaz zauzima središnje mjesto u postupku kliničkog odlučivanja. Prvi put se pojavio 1992. godine u radovima autora predvođenih Gordonom Guyattom s McMaster University iz Kanade. Inače sama zamisao nije nova i tragovi joj se mogu naći daleko u prošlosti, od 13. stoljeća preko 17. stoljeća (radovi Jan Baptista van Helmonta), do sredine 19. stoljeća u radu i učenju Pierre C.A. Louisa.

Promjene “tradicionalne” kliničke medicine koje su uvjetovale pojavu medicine utemeljene na znanstvenim dokazima:

  • ”eksplozija” novih informacija, naime znanje se mijenja tako brzo (nove informacije se pojavljuju, a postojeće zastarijevaju) da liječnik ne može pratiti nove medicinske spoznaje;

  • u dnevnom radu liječnik treba jednu “novu” medicinsku informaciju (bilo da se radi o dijagnostičkom postupku, terapiji, prognozi) na svaka dva bolesnika, koja posjete ambulantu primarne zdravstvene zaštite ili dvije na svaka tri bolesnika koji posjete specijalističku ambulantu;

  • nedostatak vremena za praćenje goleme medicinske literature;

  • spora primjena kvalitetnih medicinskih dokaza u praksu;

  • ”tradicionalni” izvori informiranja su nedostatni i nekvalitetni, jer su zastarjeli (knjige), upitne vrijednosti što se tiče primjene u kliničkoj praksi (časopisi), netočni i subjektivno obojeni (mišljenje autoriteta), nesustavni (mišljenje kolege ili vlastita klinička iskustva).

Rješenje ovih problema nudi medicina utemeljena na znanstvenim dokazima, kroz razvoj:

  • strategije učinkovita pronalaženja i procjene dokaza;

  • sustavnih pregleda, koji nastaju sažimanjem brojnih medicinskih izvora;

  • časopisa koji sadrže strukturirane sažetke (daju prikaz najboljih dokaza o određenom kliničkom problemu, a nastaju analizom publiciranih članaka iz časopisa koji pokrivaju područje kliničke medicine);

  • informacijskog sustava koji skraćuje put od potrage za informacijom do primjene.

Medicina utemeljena na znanstvenim dokazima definira se kao savjesna, nedvojbena i kritička primjena najboljega mogućega dokaza u donošenju odluka o skrbi za pojedina bolesnika. Dokaz, međutim, premda važna odrednica konačne odluke o liječenju, sam po sebi nije dostatan. To znači da se u postupku donošenja ispravne medicinske odluke povezuje klinička izvrsnost liječnika (akumulirano znanje, iskustvo i klinička vještina), najbolji mogući dokaz (proistekao iz istraživanja vođenog po strogim metodološkim principima) s osobnim vrijednostima bolesnika (biološkim, epidemiološkim i socioekonomskim). Traži se puna integracija sve tri sastavnice. Medicina utemeljena na znanstvenim dokazima u konačnici daje optimalan klinički ishod i osigurava kvalitetu življenja bolesnika.

Kliničku praksu temeljenu na dokazima najbolje opisuje pet temeljnih koraka:

  • Postavljanje kliničkog pitanja

  • Traženje dokaza

  • Kritička prosudba dokaza

  • Klinička primjena dokaza

  • Vrjednovanje


Već je čitavo desetljeće medicina utemeljena na znanstvenim dokazima - EBM prisutna u medicini, prije svega u kontekstu kliničke medicine, ali i akademske zajednice (sve više medicinskih fakulteta u svijetu uključuju programe učenja EBM u dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu). Upravo na tragu takvih kretanja SMK je pokrenula mrežni servis s ciljem poticanja prakse utemeljene na znanstvenim dokazima u našoj zdravstvenoj zajednici.