<===

NASLJEĐIVANJE

Ingeborg Barišić

Geni se u našim stanicama nalaze u parovima (tzv. aleli). Jedan, naime, nasljeđujemo od majke, a jedan od oca. Ako su dva genska alela identična, kažemo da smo homozigoti, a ako su različiti, kažemo da smo heterozigoti za obilježje, svojstvo ili bolest za koju je odgovoran gen.

 Autosomno dominantni (AD) tip nasljeđivanja

U AD bolestima obolijevaju heterozigoti, tj. dovoljna je mutacija u samo jednom alelu da se bolest očituje. Takav heterozigot prenijet će svoje svojstvo ili bolest na svoje potomstvo u 50% slučajeva, bez obzira na spol (Slika 1). Očitovanje bolesti bit će, međutim, preoblikovano utjecajem drugog alela, te mnogih drugih gena, tako da se bolest rijetko kad jednako očituje u svih članova obitelji. AD bolesti pokazuju različitu penetrantnost, tj. ponekad se ne očituju u osoba za koje znamo da nose mutirani gen. Uz to, za njih je karakteristična tzv. plejotropija, tj. sposobnost da se genski poremećaj očituje u različitoj mjeri (ekspresivnost) u različitim tkivima (primjerice, poremećaj kolagena u osteogenesis imperfecti dovodi do lomova u dugim kostima, gluhoće, poremećaja u građi zuba itd., što može biti različito zastupljeno u članova iste obitelji). Osteogenesis imperfecta (OI) najčešće se nasljeđuje baš na ovaj način. Ako niti jedan od roditelja nije obolio, najčešće je posrijedi svježa genska mutacija u spolnoj stanici jednog od roditelja ili mozaicizam spolnih stanica (mutacije u dijelu spolnih stanica).

Autosomno recesivni (AR) tip nasljeđivanja

Bolesti koje se nasljeđuju AR putem očituju se u pravilu samo onda kad je osoba homozigotna za mutirani gen, tj. Kad se mutacija nalazi na oba genska alela. U porodičnom stablu zahvaćene su osobe iste generacije, tj. braća i sestre dok su oba roditelja zdravi nosioci mutacije u jednom od genskih alela. Takvi zdravi nosioci mutiranog gena imaju 25%-tni rizik da im dijete bude bolesni ili zdravi homozigot, te 50%-tnu vjerojatnost da dijete bude kao i oni zdrav nosilac mutacije u jednom od alela (Slika 2). Danas još ne postoji djelotvorna mogućnost otkrivanja zdravih nosilaca genske mutacije u OI. Uočavamo da je bolest recesivna tek onda kad zdravi roditelji rode dvoje ili više djece s OI. Rizik za ovaj oblik bolesti povećava se ako su roditelji u krvnom srodstvu. Danas poznajemo bar dva oblika OI koje se nasljeđuju ovim tipom nasljeđivanja (OI III i rijetki oblici O II). Recesivni tipovi su općenito teži nego dominantni.

Genetička informacija

Genetičko informiranje je neizostavan dio skrbi u OI. Dosad je poznato šest nasljednih oblika OI, a ima bar desetak sličnih rijetkih nasljednih bolesti koje treba razlučiti od OI.

Tijekom genetičkog informiranja postavlja se točna dijagnoza (tip OI), te na temelju kliničkih nalaza daje prognoza o vjerojatnom tijeku bolesti, broju lomova, deformacijama, rastu i zahvaćenosti drugih organa i sustava. Potom se razmatra rizik ponovljene pojave bolesti kod pojedinih članova obitelji, te mogućnosti prevencije. Prenatalna dijagnoza zahtijeva kompleksan pristup tima stručnjaka, no moguća je, a cilj joj je da se kod blagih oblika bolesti roditelji odgovarajuće pripreme na rođenje djeteta (porod u tercijarnom centru, carskim rezom itd), a kod teških oblika roditelji imaju mogućnost odluke o prekidu trudnoće iz medicinskih razloga (Zergollern et al. 1988.).

Literatura:

Zergollern Lj, Barišić I, Zergollern S. Heterogenost u osteogenesis imperfecta. Acta med iug 1988;42:115-31

 

Popis slika:

Slika 1. Autosomno dominantni tip nasljeđivanja

 

Slika 2. Autosomno recesivni tip nasljeđivanja